Živimo u jednom od sićušnih stanova u kompleksu višekatnica koji je dom većem broju obitelji iz srednjeg razreda. Međutim, članovi obitelji Felis domestica, koji su zavoljeli naš kompleks, brojnošću vjerojatno i premašuju članove obitelji Homo sapiens. Ti četveronošci s uvlačivim pandžama, koji se mogu pohvaliti svojim divljim rođacima - lavovima, tigrovima, risovima i ocelotima, ne boje se nikoga u našoj blizini. Sve veća populacija mačaka sa svojih devet života smeta svima, a mnoge usput i nasmijava.
Ove mačke u našoj ulici imaju svoja stroga pravila razgraničavanja teritorija. Mišolovci s prizemlja, prvog i drugog kata drže se svojih katova osim prilikom gladnih pohoda po kuhinjama s druge strane crte razgraničenja. Terasa je rezervirana isključivo za mladce, a povremeno je za lizanje i sunčanje koriste i aristokrati iz bivšeg Sijama. Neki od mâčaka pronalaze si udobne kutke za san i predenje na mjestima gdje se i mačka jedva uvuče, kao na primjer u vratarevoj sobici, u kojoj i siroti vratar ponekad drijema kao mačak. Bog je mačkama podario dva organa za glasanje - jedan za predenje i drugi za mijaukanje, a mnoge mačje sopranistice iz susjedstva u posebnim prilikama krate san stanarima svojim noćnim nastupima.
Neki su čistunski stanari nakostriješeni i nerviraju se kad im mačke remete životnu rutinu. Ratoborni su stanari čvrstog mišljenja da se u vodu ne bacaju samo prvi mačići. Miroljubivi stanari oko te odluke obilaze kao mačka oko vruće kaše. Na kraju krajeva, situacija stvarno nije mačji kašalj.